BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Konstantin Malofejev: Smisao istorije je u borbi dva principa - civilizacije časti i civilizacije društva

Konstantin Malofejev: Smisao istorije je u borbi dva principa - civilizacije časti i civilizacije društva
25.12.2021. god.
U konferencijskoj sali Društva \"Cargrad\", održana je promocija prvog toma nove knjige predsednika Društva i potpredsednika Svetskog Ruskog Narodnog Sabora Konstantina Malofejeva. Knjigu sa kratkim, ali zvučnim naslovom „Imperija“, koja otkriva pravu (a ne mitologizovanu od strane liberala i komunista) istoriju čovečanstva i koja je već zabranjena na Međunarodnom sajmu knjiga Non/fiction, predstavili su sam autor, kao i poznati ekonomista, akademik Ruske akademije nauka Sergej Glazjev, filozof Aleksandar Dugin, novinari Jurij Pronjko i Ana Šafran. A uoči promocije, Konstantin Malofejev je u svom novom autorskom programu pod istim nazivom „Imperija“ na Prvom ruskom TV kanalu Cargrad razgovarao o objavljenoj knjizi sa studentima iz nekoliko gradova. U čemu je, dakle, glavna protivrečnost između svetske civilizacije novca i civilizacije časti, kakva bi Ruska imperija budućnosti trebalo da postane? Na ovo i mnoga druga pitanja odgovara rukovodilac Društva \"Cargrad\".

Zašto knjiga?

- Konstantine Valerijeviču, šta Vas je podstaklo da napišete knjigu „Imperija“?

- Ja sam investicioni bankar sa velikim iskustvom i bilo mi je zanimljivo da čitam o finansijama koje stoje iza ovih ili onih istorijskih događaja. Zato što znam kako današnji svet funkcioniše i koliko mnogo novac odlučuje. Naravno, ima autora koji su pisali o tome. Ali pošto oni sami nisu stručnjaci za finansije, rezultat je bio pomalo smešan za profesionalnog bankara. S druge strane, kada sam čitao stručnjake za finansije, primetio sam da su prilično slabi sa istorijskim „materijalom“. Stoga sam odlučio da napišem ovu knjigu, spajajujući oba znanja.
Taj žanr se zove istoriosofija. Istorija ima svoj smisao. Ali, nažalost, on se ne vidi u našim školskim udžbenicima. U sovjetsko vreme imali smo marksizam ili, čak bih rekao, „engelsizam“, zato što je baš Engels napisao knjigu „Poreklo porodice, privatne svojine i države“. Tamo je temelj - klasna borba tokom čitave ljudske istorije. Posle strašnog robovlasničkog sistema postalo je bolje u feudalizmu, a zatim još malo bolje u kapitalizmu, a kruna svemu je komunizam - svetla budućnost, ono kuda idemo.

Takvo tumačenje istorije je imalo svoju logiku. Sada su marksističke dogme uklonjene iz udžbenika i logika je potpuno nestala. Želeo sam da nam vratim smisao istorije. Za mene je on očigledan – to je borba između dva principa: civilizacije časti i civilizacije novca. U knjizi sam ovu poslednju nazvao „hananski princip“ – po mestu gde je ovaj odnos nastao, u drevnom Hananu. Te civilizacije su bile suprotstavljene jedna drugoj od pamtiveka.
Lakmus papir za razumevanje gde danas živimo je odgovor na pitanje: ko su naši junaci? U civilizaciji časti, to su svetitelji, veliki vojskovođe, veliki naučnici. U civilizaciji novca - to su ljudi sa Forbsove liste. Nemoguće je zamisliti da Dmitrij Donskoj, pre Kulikovske bitke, ne bi pošao po blagoslov Sergiju Radonješkom, već bi okupio lokalne oligarhe i zatražio da se učipe. A civilizaciju novca, u kojoj sada živimo, lako je opisati: sve se meri novcem, a glavni junak je Ilon Mask. I time je sve rečeno.

Različite imperije

– Postoji među našim vršnjacima problem percepcije reči „imperija” ili „monarhija”. Za mnoge one imaju negativnu konotaciju, kao nešto zlo ili su već potonule u zaborav. Kako promeniti tu percepciju?

– Vaši vršnjaci imaju mnogo bolju percepciju Imperije od naših, i još više – od generacije naših roditelja. Jer tada smo se svi oslanjali na Lenjinove radove o imperijalizmu. On je „poslednji stadijum“ kapitalističkog sistema nazvao „imperijalističkim“, pošto su glavne evropske sile izgradile „kolonijalne imperije“ ili su tome težile. I stoga je reč „imperija“ u dvadesetom veku dobila negativnu konotaciju.

Pritom, kolonijalizam  je – a o tome možete pročitati u mojoj knjizi – sušta suprotnost Imperiji. Imperija je država koja stvara mir unutar sebe i apsolutno jednaka prava za svoje podanike. Car je svima otac. Dakle, u Ruskoj Imperiji je bilo svejedno da li si velikorus iz Kostromske gubernije, Gruzin, ili srednjeazijac prisajedinjen za vreme Aleksandra II. Svi imaju ista prava. Imperija troši resurse na izgradnju škola, na poboljšanje života svih svojih podanika.

Kolonijalne sile su uređene potpuno drugačije, još od vremena Kartagine i pomenutog Hanana: postoji metropola i postoje svi ostali, koje muzemo i tretiramo kao „niža bića“. Britanska imperija je bila fantastično rasistička država koja je ljude u svojim kolonijama smatrala nižim bićima. Znamo šta su Sjedinjene Države uradile sa Indijancima. Na fonu sadašnjeg Black Lives Matter, ne treba zaboraviti kako je počinjao odnos Amerikanaca prema crncima, koji su kao stoka dovoženi iz Afrike, a usput ih je polovina ginula. Stoga, naravno, prema takvim „kolonijalnim imperijama“ može postojati samo negativan odnos. Ali oni su ukrali našu reč!

Ako ne vratimo našoj Otadžbini ime – „Ruska Imperija“, nećemo se tamo vratiti. Vraćanje u neku „Rusiju koju smo izgubili“ je besmisleno. Rusija budućnosti neće biti Rusija iz 1917. godine, Moskovsko Carstvo ili Petrova Rusija. Biće to drugačija država, naravno, država 21. veka. Ali uzvišeni principi Imperije moraju biti sačuvani.

Služba je stvar Imperije

- Crvena nit koja se provlači kroz celu Vašu knjigu je misao da se Imperija gradi u borbi između vojničkog i oligarhijskog principa. Ratnici su ti koji uspostavljaju Carstvo, čuvaju ga i razvijaju. Ali priroda ratnih dejstava se mnogo promenila u poslednje vreme. Sada su u prvim redovima novinari, diplomate, često činovnici, a vojska je tek iza svih njih. Da li su u poslednje vreme postali brojniji  „službenici“, koji će obnavljati i graditi Imperiju budućnosti?

– Novinari, blogeri, bilo kakve „salonske čete“, kao činovnici, vrlo su daleko od pravih vojnika. Jer patriotizam ovih poslednjih se proverava vrlo jednostavno: jesi li spreman da daš život za Otadžbinu na bojnom polju ili nisi? I to sve menja. Vojnik koji slabo izražava svoje misli, ali je otišao u rat i tamo poginuo, sto puta je veći patriota od slavuja koji o svom rodoljublju cvrkuće na TV. Zato što ne znamo, kada kucne čas, da li će slavuj biti spreman da da svoj život?

U tom smislu, vojnici su, naravno, najbolji i najverniji sloj u Imperiji. Drugi takav sloj je sveštenstvo. Jer i oni služe. Uopšte, najvažnija stvar u Imperiji je služba. Da, može se služiti i na novinarskom polju i u umetnosti, ako čoveku nisu najvažniji novac, ni samoljublje, već Otadžbina, dobrobit svog bližnjeg. Ideja Imperije je sama po sebi takođe predmet služenja. Jer je Imperija najbolji sistem na svetu za miran, radostan i srećan život čoveka. I što je najvažnije - za dostizanje cilja našeg života - spasenja duše.

Suprotnost atomizaciji društva

– A kako obezbediti da mladi češće počnu da razmišljaju o nečemu višem, a ne samo o svojoj zaradi i zadovoljstvima – o tome, kako da budu od koristi svojoj zemlji?

– Naša misija nije laka, jer živimo uronjeni u neprijateljsku civilizaciju. Njene „vrednosti“ se šire globalno i svakako utiču na našu omladinu. To su „vrednosti“ individualnog uspeha, zgrtanja po svaku cenu i, shodno tome, odsustva obaveza prema bilo kome. Počevši od roditelja, kojima navodno ništa ne dugujete, pa sve do Otadžbine.

Ovi stavovi se danas nameću od malih nogu. Oni su u smartfonu. Kao, niko ne treba da te vaspitava i uči nekakvom patriotizmu, jer to je „šit“, kažu, a ja živim za samog sebe, imam „svoju agendu“. I upravo te „vrednosti“, koje daju, kako se mnogima čini, „slobodu“, u stvari ih pretvaraju u robove hananske ideologije. A to se završava strašnim razočaranjem, opustošenjem, nemanjem porodice, razvodima, abortusima.

Danas si zaradio nešto novca - daj većinu za dobra dela. Ako još ništa nisi zaradio, pokloni bar deo svog vremena za pomoć konkretnim ljudima, za jačanje države. I tada ćeš se „obogatiti u Bogu“. Snaga države, kakva je Imperija, leži u tome da su vektori svih njenih podanika usmereni u jednom pravcu. Možete li da zamislite tu snagu i energiju?! A sada je uporedite sa sadašnjim atomizovanim potrošačkim društvom, gde svako ide na svoju stranu. U njemu nema nikakve snage, ono će se raspasti posle prvog ozbiljnog udarca.

– Gde ili u kome Vi vidite „Hanan” danas u Rusiji? I kako se boriti sa time?

- Hanan - to je sadašnji finansijski sistem, sve banke i bankari. Njih treba zabraniti. Prosto kao klasu. O tome ću detaljnije pisati u 20. poglavlju, u trećem tomu, koji će izaći kasnije. Nama, kao zemlji, odavno nameću principe hananske civilizacije. A oni su nam neprijateljski. To je kao crno i belo. Mi pokušavamo da uzmemo malo odavde i malo odande. A tako ne može! Moraćemo da izaberemo: ili smo dodatak zapadne civilizacije novca, novog globalnog Hanana, ili smo - Imperija, Katehon, koja čuva svet od zla.

Kako pobediti Hanan?

– Danas svetom dominiraju transnacionalne korporacije, dele ga na sfere uticaja. I one su vlasnici svih glavnih prirodnih i finansijskih resursa planete. Kako se taj sistem može promeniti?


- Nikako. To je suština postojanja Hanana. Njegov gospodar je uvek privatni kapital. I on stvara za sebe idealan oblik upravljanja državom. Prvo, privatnom kapitalu je potrebna slaba država jer su oni konkurenti. To je aksiom. Jaka država odmah počinje da „jednako distancira“ oligarhe, a to se njima ne dopada. Slaba država - to je demokratija. Zato što je demokratija - disperzija vlasti. A autokratija, bilo koja autokratija, je jaka vlast. Ona može da bude monarhija – legalna i legitimna vlast. Ili diktatura – nezakonita autokratija. Ali u svakom slučaju, to je jaka vlast. U praksi,  diktature, za razliku od monarhija, ne opstaju dugo, oligarhije ih obično poraze.

U „Hananu“ je sve tako uređeno da oligarsima bude udobno da upravljaju svetom. Stoga je preimenovanje Fejsbuka u Metu veoma slikovito: transnacionalna korporacija se proglašava za novu „vaseljenu“. Njima ni na pamet ne pada da prerogativ „sabiranja” ljudi pripada državama i religijama. Njih to ne zanima. Država, Crkva su za njih arhaizmi. A oni, naravno, žele da dovedu do potpunog nestanka i država i religija.

Kako da se borimo sa tim? Vidim samo jedan put: da izgradimo najmoćniju državu na svetu – Imperiju, što mi istorijski jesmo. I tada će postati jasno koga treba podržati u drugim zemljama. A potrebno je podržati one kojima je ideja Imperije u glavi. Nije neophodno da nam se pridruže, nama to ne treba. Neophodno je da kod njih na prvom mestu budu čast, moral, plemenitost. Sada ove reči nemaju nikakvo značenje u zapadnom svetu, tamo ljude vaspitavaju bez svih tih pojmova. Generalno, ako konačno postanemo prava Imperija, onda će se svet oko nas promeniti.
Misionarstvo ili autarhija

– Da li to znači da treba da se teritorijalno „zatvorimo“ i da gradimo Svetu Rusiju, gotovo izolovanu od ostalog sveta? Ili da ipak, kao globalni misionar, nosimo pravoslavlje u svet?

– To je danas ključno pitanje za Rusiju. A odgovor na njega će predodrediti našu sudbinu. Dugo sam razmišljao o tome. Kada sam bio mlađi, bio sam sklon takvom misionarstvu – kažu, moramo da obnovimo ceo svet. Ali sa iskustvom, sa rastom količine obrađenih informacija, postao sam pristalica autarhije.
Svi prethodni pokušaji, kada smo nastojali da poboljšamo svet, završili su se po nas tragično. Za vreme cara Alekseja Mihajloviča i patrijarha Nikona, spremali smo se da postanemo centar svetskog pravoslavlja. Oni su se prenapregli – i dobili su crkveni raskol. Da ne govorim o Sovjetskom Savezu koji je podržavao nacionalno-oslobodilačke pokrete širom sveta, pokušavajući da bude „svetska baklja socijalizma“.

U pravom Trećem Rimu, u Imperiji, ne može biti autoriteta izvan njega. A ako mi ovde imamo autoritet, onda se mi ne bavimo misionarstvom, već drugi sami streme ka nama, jer je ovde takva država u kojoj bi svi želeli da žive. Mi smo samodovoljna velika civilizacija. I mi treba da se razvijamo sami: kod nas treba da rastu blagostanje i blagočešće naših ljudi, natalitet, visoka kultura, nauka. Mi moramo konačno postati istinski ruski ljudi. I onda ćemo biti privlačni drugima.

Preveo: V. Kršljanin, Fakti
 


  • Izvor
  • Tanjug
  • foto: © TELEKANAL CARЬGRAD/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Siniša Ljepojević, ugledni srbski intelektualac, veteran TANJUG-a, koji je decenijama živeo i radio u Londonu, a sada je i narodni poslanik pokreta „Mi – glas iz naroda“, za Bratstvo...


Dmitrij Rogozin, poslije višedecenijske uspješne političke karijere u Rusiji, tokom koje obavljao visoke državne funkcije nakon početka SVO otisnuo se na prvu liniju fronta. Tamo je u decembru prošle...

Urednik Vostok vesti nedavno je posetio Vagner Centar u Sankt Peterburgu


Ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov dao intervju za TV kanal Rusija 24 i RIA Novosti.  O datumu završetka specijalne operacije

Po mišljenju doktora istorijskih nauka Jelene Guskove, sadašnji položaj Srbije uslovljen je dugogodišnjom politikom jednostranih ustupaka koje je Beograd činio u odnosima sa Prištinom. A danas Srbija nema mnogo...


Tradicionalni božićni konvoj humanitarne organizacije \"Solidarnost za Kosovo” stigao je u srpske enklave. Arno Gujon, direktor Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu i osnivač organizacije “Solidarnost...


Ostale novosti iz rubrike »